Galis
Safe River - Gru�a
1992 - 1996

 

Priča o Galisu
(rtf 12 Kb)

kako je trčao 

za bgturf
Iva Vitanović

 

 
JA, GALIS

Te 1992. godine, na�e grlo Titanik je ubedljivo trijumfovalo u "Derbiju". Iste godine rodio sam se ja, Galis, sin Safe Rivera i mati mi Gru�e. Bio sam dorat, čarapast, sa belom zvezdom na čelu... lep... kasnije će se pokazati i brz. Ali o tom potom... A i zbog čega uop�te o tome da se pripoveda? Ni�ta mi nije pomoglo da glavu ne izgubim kao prosečan i nikakav - kao raga. Ovo je tu�na priča o meni, Galisu.

Već spomenuh da u godini mog dolaska na svet, na�a �tala, moja �tala, čije ću i ja boje jednoga dana braniti i moj jahač ponosno nositi -"Karađorđevo", dobi jo� jednog derbi pobednika. U poslednjih pet godina od '88 - '92, četiri puta su moji drugovi odnosili "trku �ivota"- Atlantik, Amadeus, Galantan i posle godinu dana pauze kada je slavio Ivanovićev No Static, Titanik. Kada sam napunio godinu dana, dva leta stariji Darko, takođe se ovenčao tom, za konje poput nas, bo�anskom slavom. Ipak, Darko je kasnije samo zbrisan, iako zlatna slova njegovog imena u analima jugoslovenskog galopskog sporta nikada neće ni pra�ina prekriti, a kamoli da će nestati. A sam vlasnik imena je nestao... jednoga dana iz svoje rodne ergele, svoje �tale, svog boksa. Sa trezle u smrt. Shvatio sam da nas zbog derbija donose na svet, hrane, gaje, čak i miluju i ljube. Mi smo potro�na roba, ali dobije� li "Derbi", mo�da sebi produ�i� �ivot, kratak �drepčev �ivot. Darka ni to nije spasilo.

U generaciji nas je mnogo odvojeno za dalji trening i pripremu za nadmetanja: Atlas, Atlantida, Avion, Denis, Gorda, Nata, Pompeja i ja. Već u maju mesecu moje dvogodačke sezone '94. iskusio sam svoju "gorku pilulu" zvanu trke. Tuko�e me dva "bečejca" - Premier Dancer i Vulkan i za glavu iza drugoplasiranog, svoj prvi nastup zavr�ih na trećem mestu. Iako me nisu smatrali ni za �ta posebno, zbog čega sam i propustio trke "Jadran II", "Kostolac" i "Antonije Karner", uspeo sam da zabele�im čak tri pobede. Prvi put u �ivotu, 24. jula pobedio sam u trci "Karavan" na 1. 200 m ispred Nate i Vulkana. Drugi put mi je to po�lo za nogom pred svojom publikom u mom dragom, ali tako prokletom Karađorđevu. Očekivali su Aviona i Natu, ali opet sam najbolji bio ja. Ljubičevska Curica je bila druga, a Avion i Nata tek treći i četvrti. Poslednji trkački sastanak u Beogradu, već be�e na snagu stupila pozna i hladna jesen, a ja sam odlučio da poka�em da sam vredan pa�nje, da nisam prosečan. "Sprint elita" na 1. 000 m, jezdim ja tako treći put 1. ispred �abačke Tijane, Kamendina i Afrodite. Tada me jahao onaj koji je u mene imao najvi�e vere, ko me je mnogo voleo - Bo�ko Nikolić-Bole.

Ne vredi. Obrni, okreni, nikako me trener �andor Kovač ne uvr�tava u one koji zaslu�uju da brane u velikim trkama dres boja trula vi�nja-narand�asto. Dodu�e, tako je bilo tokom dvogodačke i na samom početku trogodačke sezone. U "Jadranu II" trčao je Avion i bio 6., u "Kostolcu" Nata biva 3., Avion opet 6., a Atlas sa Kovačem 10.. U "Karneru" Pompeja sti�e druga, a Gorda 7.. U generalnom handikapu dvogodaca ipak od mene je bolja samo Nata koja je bila 8., a ja sam se obreo na 10. mestu. Svi ostali - iza mene! Na startu '95. godine, Avion pobeđuje u trci "Posavina", a Atlas u trci "Galipoljka". Čuo sam �apat da trener Kovač veruje u Aviona. On je prva uzdanica �tale. Ma dobro je dok sam uop�te uleteo među "zapa�ene" trogoce. Verovatno to be�e zahvaljujući trećem mestu u prvom bitnom okr�aju derbista - "Memorijalu Vladislava Ribnikara" iza Curice i Tine. One su bile opasne. "Kidale" su stazu. Ona Tina je čak bila veća, krupnija i sna�nija od mene - mu�karca. Biće s njima dvema muke, a i onaj Blizar je gadan. Već u "Trajal Stejksu" su nam to i dokazali. Redosled Tina, Best Vetprom, Curica, Golijat II i Blizar ispred mene sirotog koji ostajem van plasmana, ali �to je jo� gore bije me za jedno mesto Avion. Izdao sam mog Boleta. On me je jahao, a ja sam ga doneo tek osmog. Sramota!

Karte su se promenile. U ovom deljenju, �andor Kovač shvata moju klasu i preuzima me u svoje ruke. Sada sam prvo grlo �tale. Lepo sam ja rekao da se onog zvezdastog "ljubičevca" Blizara moram paziti - tukao me u "Bombarderu" i to lako, za četiri du�ine. A onda , trka od koje mi se ledila krv u �ilama, trka koja je odlučivala da li će ta krv i dalje teći mojim telom, telom jednog od konja koji je mo�da uzgajan ba� za nju - "Derbi". Muka mi je da se podsećam, ali kod �ute kuće izbio sam na čelo i začuo pored ljutog i o�trog galopa konkurenata, huk iznenađenja sa tribina. Na pola pravca bio sam lako prvi i uz barijeru, ali me Kovač odvlači s' nje. Blizar ide spolja. Idem ka njemu, idem sredinom staze. Ne... Čujem nekoga, neko sti�e... Sve je bli�i njegov dah... Tina, robusna razbojnica, ukrala mi je trku, slavu, mo�da i sam �ivot. Ali nije samo ona već i Kovač. Ne mogu vi�e. Boli me sećanje. Istrčao sam jo� samo tradicionalnu "Mladost" i tu me je pobedio Napon. Oti�ao sam na vi�e nego zaslu�eni odmor.

Jo� samo jednu sezonu sam galopirao u ljutim okr�ajima, ali kud ću ja sa onim Lydharst-om. Taj me tukao kako je hteo. U četiri starta bio sam dva puta drugi, iza Typhoon Collection-a u "Čukarici" za nos jer smo se Kolar i ja kasno dali u poteru za njim i iza Lydharst-a u trci za "Pehar hipodroma Beograd". U "Jugoslovenskoj internacionalnoj trci" mi se pored Lydharst-a provukla i ona mala Swing Mania, ali sam zato tukao i Edena i Wild Waltz-a i Taiphoon Collection-a. Poslednju pobedu sam ostvario u svom poslednjem trčanju, na �abačkom trkali�tu, u "Srpskom derbiju" u rekordnom vremenu na travi na 2. 400 metara - 2:29. Beh bolji od Konike, Nate i Tijane. Ako me to ne izvuče, ni�ta neće. Drugi u Derbiju, jo� i rekorder. Pre�iveću...

Blato neko be�e, a ja dugo nisam izlazio. Neko je insistirao da me puste napolje u padok i mada se nisu svi sa time slagali, nađoh se u ispustu sam, pun snage i trkačke uzavrelosti. Desilo se ono čega su se neki bojali. U punom galopu, "susreo" sam se sa ogradom i nabiv�i se na motku rasparao grudi. Već tada sam postao rabljeni trkač, sada jo� i krpljen.

Po njima, drugog izbora nije bilo. Povedo�e me jednog dana na istoj trenzli kao i Darka, na isto mesto. Nestao sam kao da me nikada nije bilo, kao da moje noge nikada nisu zabavljale svojim trkom ljude i kao da nikada nisam svojim galopom hranio sujete. Nad ponosom �to me imaju prevagnulo je tiho razočaranje. Ponos se polako pretopio u ravnodu�nost, a ona je značila klanicu. Izgleda da me niko nije dovoljno voleo i cenio da bih ostao �iv.

To sam bio samo ja, Galis...

09. jul 2000.
   Iva Vitanović 

 

 

bgturf