|
|
JA,
GALIS
Te
1992. godine, na�e grlo Titanik je ubedljivo trijumfovalo u
"Derbiju". Iste godine rodio sam se ja, Galis, sin
Safe Rivera i mati mi Gru�e. Bio sam dorat, čarapast, sa
belom zvezdom na čelu... lep... kasnije će se pokazati
i brz. Ali o tom potom... A i zbog čega uop�te o tome da
se pripoveda? Ni�ta mi nije pomoglo da glavu ne izgubim kao
prosečan i nikakav - kao raga. Ovo je tu�na priča o
meni, Galisu.
Već
spomenuh da u godini mog dolaska na svet, na�a �tala, moja
�tala, čije ću i ja boje jednoga dana braniti i moj
jahač ponosno nositi -"Karađorđevo",
dobi jo� jednog derbi pobednika. U poslednjih pet godina od '88
- '92, četiri puta su moji drugovi odnosili "trku
�ivota"- Atlantik, Amadeus, Galantan i posle godinu dana
pauze kada je slavio Ivanovićev No Static, Titanik. Kada
sam napunio godinu dana, dva leta stariji Darko, takođe se
ovenčao tom, za konje poput nas, bo�anskom slavom. Ipak,
Darko je kasnije samo zbrisan, iako zlatna slova njegovog imena
u analima jugoslovenskog galopskog sporta nikada neće ni
pra�ina prekriti, a kamoli da će nestati. A sam vlasnik
imena je nestao... jednoga dana iz svoje rodne ergele, svoje
�tale, svog boksa. Sa trezle u smrt. Shvatio sam da nas zbog
derbija donose na svet, hrane, gaje, čak i miluju i ljube.
Mi smo potro�na roba, ali dobije� li "Derbi", mo�da
sebi produ�i� �ivot, kratak �drepčev �ivot. Darka ni
to nije spasilo.
U
generaciji nas je mnogo odvojeno za dalji trening i pripremu za
nadmetanja: Atlas, Atlantida, Avion, Denis, Gorda, Nata, Pompeja
i ja. Već u maju mesecu moje dvogodačke sezone '94.
iskusio sam svoju "gorku pilulu" zvanu trke. Tuko�e
me dva "bečejca" - Premier Dancer i Vulkan i za
glavu iza drugoplasiranog, svoj prvi nastup zavr�ih na
trećem mestu. Iako me nisu smatrali ni za �ta posebno,
zbog čega sam i propustio trke "Jadran II",
"Kostolac" i "Antonije Karner", uspeo sam da
zabele�im čak tri pobede. Prvi put u �ivotu, 24. jula
pobedio sam u trci "Karavan" na 1. 200 m ispred Nate i
Vulkana. Drugi put mi je to po�lo za nogom pred svojom publikom
u mom dragom, ali tako prokletom Karađorđevu.
Očekivali su Aviona i Natu, ali opet sam najbolji bio ja.
Ljubičevska Curica je bila druga, a Avion i Nata tek
treći i četvrti. Poslednji trkački sastanak u
Beogradu, već be�e na snagu stupila pozna i hladna jesen,
a ja sam odlučio da poka�em da sam vredan pa�nje, da
nisam prosečan. "Sprint elita" na 1. 000 m,
jezdim ja tako treći put 1. ispred �abačke Tijane,
Kamendina i Afrodite. Tada me jahao onaj koji je u mene imao
najvi�e vere, ko me je mnogo voleo - Bo�ko Nikolić-Bole.
Ne
vredi. Obrni, okreni, nikako me trener �andor Kovač ne
uvr�tava u one koji zaslu�uju da brane u velikim trkama dres
boja trula vi�nja-narand�asto. Dodu�e, tako je bilo tokom
dvogodačke i na samom početku trogodačke sezone.
U "Jadranu II" trčao je Avion i bio 6., u
"Kostolcu" Nata biva 3., Avion opet 6., a Atlas sa
Kovačem 10.. U "Karneru" Pompeja sti�e druga, a
Gorda 7.. U generalnom handikapu dvogodaca ipak od mene je bolja
samo Nata koja je bila 8., a ja sam se obreo na 10. mestu. Svi
ostali - iza mene! Na startu '95. godine, Avion pobeđuje u
trci "Posavina", a Atlas u trci
"Galipoljka". Čuo sam �apat da trener Kovač
veruje u Aviona. On je prva uzdanica �tale. Ma dobro je dok sam
uop�te uleteo među "zapa�ene" trogoce.
Verovatno to be�e zahvaljujući trećem mestu u prvom
bitnom okr�aju derbista - "Memorijalu Vladislava
Ribnikara" iza Curice i Tine. One su bile opasne.
"Kidale" su stazu. Ona Tina je čak bila
veća, krupnija i sna�nija od mene - mu�karca. Biće s
njima dvema muke, a i onaj Blizar je gadan. Već u
"Trajal Stejksu" su nam to i dokazali. Redosled Tina,
Best Vetprom, Curica, Golijat II i Blizar ispred mene sirotog
koji ostajem van plasmana, ali �to je jo� gore bije me za
jedno mesto Avion. Izdao sam mog Boleta. On me je jahao, a ja
sam ga doneo tek osmog. Sramota!
Karte
su se promenile. U ovom deljenju, �andor Kovač shvata moju
klasu i preuzima me u svoje ruke. Sada sam prvo grlo �tale.
Lepo sam ja rekao da se onog zvezdastog
"ljubičevca" Blizara moram paziti - tukao me u
"Bombarderu" i to lako, za četiri du�ine. A onda
, trka od koje mi se ledila krv u �ilama, trka koja je
odlučivala da li će ta krv i dalje teći mojim
telom, telom jednog od konja koji je mo�da uzgajan ba� za nju
- "Derbi". Muka mi je da se podsećam, ali kod
�ute kuće izbio sam na čelo i začuo pored ljutog
i o�trog galopa konkurenata, huk iznenađenja sa tribina.
Na pola pravca bio sam lako prvi i uz barijeru, ali me
Kovač odvlači s' nje. Blizar ide spolja. Idem ka
njemu, idem sredinom staze. Ne... Čujem nekoga, neko
sti�e... Sve je bli�i njegov dah... Tina, robusna razbojnica,
ukrala mi je trku, slavu, mo�da i sam �ivot. Ali nije samo ona
već i Kovač. Ne mogu vi�e. Boli me sećanje.
Istrčao sam jo� samo tradicionalnu "Mladost" i
tu me je pobedio Napon. Oti�ao sam na vi�e nego zaslu�eni
odmor.
Jo�
samo jednu sezonu sam galopirao u ljutim okr�ajima, ali kud
ću ja sa onim Lydharst-om. Taj me tukao kako je hteo. U
četiri starta bio sam dva puta drugi, iza Typhoon
Collection-a u "Čukarici" za nos jer smo se Kolar
i ja kasno dali u poteru za njim i iza Lydharst-a u trci za
"Pehar hipodroma Beograd". U "Jugoslovenskoj
internacionalnoj trci" mi se pored Lydharst-a provukla i
ona mala Swing Mania, ali sam zato tukao i Edena i Wild Waltz-a
i Taiphoon Collection-a. Poslednju pobedu sam ostvario u svom
poslednjem trčanju, na �abačkom trkali�tu, u
"Srpskom derbiju" u rekordnom vremenu na travi na 2.
400 metara - 2:29. Beh bolji od Konike, Nate i Tijane. Ako me to
ne izvuče, ni�ta neće. Drugi u Derbiju, jo� i
rekorder. Pre�iveću...
Blato
neko be�e, a ja dugo nisam izlazio. Neko je insistirao da me
puste napolje u padok i mada se nisu svi sa time slagali,
nađoh se u ispustu sam, pun snage i trkačke
uzavrelosti. Desilo se ono čega su se neki bojali. U punom
galopu, "susreo" sam se sa ogradom i nabiv�i se na
motku rasparao grudi. Već tada sam postao rabljeni
trkač, sada jo� i krpljen.
Po
njima, drugog izbora nije bilo. Povedo�e me jednog dana na
istoj trenzli kao i Darka, na isto mesto. Nestao sam kao da me
nikada nije bilo, kao da moje noge nikada nisu zabavljale svojim
trkom ljude i kao da nikada nisam svojim galopom hranio sujete.
Nad ponosom �to me imaju prevagnulo je tiho razočaranje.
Ponos se polako pretopio u ravnodu�nost, a ona je značila
klanicu. Izgleda da me niko nije dovoljno voleo i cenio da bih
ostao �iv.
To
sam bio samo ja, Galis...
09. jul 2000.
Iva
Vitanović
|